Skriveni saveti za roditelje

Nikada ne možemo sve da znamo, ali kada nešto ne znamo, dobro je da znamo koga da pitamo. A kada ste roditelj, verujem da biste svaki dan mogli bar nešto nekoga da pitate. Ja nisam roditelj, ali da jesam, Jovana bi bila ta osoba koju bih zvala nešto da pitam. Zato, što sam, svojim očima, videla razliku, koju pravi njen vrtić. Upoznajte Jovanu i njene skrivene savete za roditelje. Mame i tate, vidimo se u blogu :)

Jovana Cvetinović je diplomirani pedagog koji se može pohvaliti bogatim radnim iskustvom:

jedanest godina radnog iskustva u predskolskoj ustanovi, zatim sa decom uzrasta od jedne godine do polaska u skolu, jednu godinu sa decom uzrasta od I – IV razreda osnovne škole, kao i tri godine rada sa decom u mlađim kategorijama „Rukometnog kluba Partizan“ ( saradnja sa  roditeljima, trenerima, skolama ).

Danas je osnivač i vlasnik privatne predškolske ustanove „Moj mali svet 1″.

A ovo su njeni „skriveni saveti“ koji će vam pomoći u vaspitanju dece i zadovoljnijem roditeljstvu.

“Magija” pogleda:

Ono, na šta retko ko obraća pažnju, jeste kontakt očima.

Uvek, kada se obraćate detetu, gledajte ga pravo u oči,  i kada ga “ kritikujete” i kada ga hvalite, gledajte ga u oči. Videćete kakav efekat dobijate.

Time ga učite da je glava uvek podignuta, pogled nikad spušten, što to je deo procesa stvaranja samopouzdanja kod deteta.

 

“ Čarolija “ zagrljaja:

Iskustvo mi je pokazalo, da nakon zagrljaja, dete odmah i iskreno odgovora na vaše pitanje.

U zagrljaju oseća sigurnost, zbog čega se odmah se otvara. Kada dete nije raspolozeno za zagrljaj  služim se malim trikovima.  Zamolim ga za zagrljaj, pa kažem “ meni treba zagrljaj, dugo me niko nije zagrlio, molim te “, stidljivo pridje i zagrli me, jer sam mu dala na važnosti, i zamolila.

 Zagrljaj čini čuda!

 

“Vetar u ledja”

Kratka rečenica za rešavanje “bezizlazne” situacije za dete je : “Ti mozas sve”!

Svako dete oseća nesigurnost kada se prvi put susretne sa nekom novom situacijom, zadatkom ili problemom. Na primer, da se samo obuje, da se popne na penjalicu, da se spusti niz tobogan, da se samo skine, obuče… Najčešće je prva rečenica “Ja ne znam, ne mogu”, i brzo odustane.

Kljucna rečenica je: “ Mozes, probaj, potrudi se, kako JA mogu, znači mozes i ti “. Čim sebe uporedite sa detetom, ono dobija snagu i volju da uradi i da sve od sebe.

 Suština je trud,  nema odustajanja.


Hvala Jovani. @jov_ana84

Spread the love